U digitalnom dobu granice između posla i privatnog života postaju sve nejasnije. Poruke i e-mailovi u kasnim satima stvaraju osjećaj da nikada nismo “isključeni”. Dugoročno, to vodi do kroničnog umora i pada motivacije.
Postavljanje vremenskih okvira za rad – primjerice od 9 do 17 sati – pomaže mozgu da se prebaci iz poslovnog u opuštajući režim. Važno je nakon posla odložiti uređaje, zatvoriti laptop i ne provjeravati poslovne poruke.
Također, odvojiti fizički prostor za rad (ako je moguće) od prostora za odmor doprinosi mentalnom razdvajanju odgovornosti. U večernjim satima treba dati prednost aktivnostima koje opuštaju, a ne podsjećaju na posao.